četvrtak, 5. ožujka 2015.

"Uzdaj se u se i u svoje kljuse" nisu prazne riječi

Kada sam počela raditi labela i kreme zamolila sam svoje prijatelje da mi iskreno kažu kakve su kvalitete. Prva labela su bila pretvrda, osim mog koje je nekim čudom ispalo ok, malo tvrđe ali upotrebljivo. Znam da iskustvo ne dolazi preko noći, pa WD40 je uspio iz 40-tog pokušaja, zato je dobio takvo ime! :) Nitko mi nije dao nikakav komentar, doslovno sam ispitivala ljude koji su mi na kraju priznali da su mi labela tvrda. Bilo kakva kritika, makar i negativna dobro mi je došla da mogu popraviti greške.
Njihova labela sam mogla pretopiti, dodati više ulja i učiniti ih boljima kako bi ih koristili, umjesto da im skupljaju prašinu na nekoj polici i na kraju završe u smeću. Tako se poslovica iz naslova pokazala istinitom. Ovdje nije riječ o tome paše li nekom ili ne moja kozmetika, da se razumijemo, svatko ima drugačiju kožu, niti tvrdim da su moji prijatelji neiskreni. Nekoliko mjeseci kasnije, voila, labela su kakva trebaju i biti. Kreme su ispunile svoju svrhu, a najveći kompliment mi je kada se netko vrati po još :)



Budite iskreni kada vas netko pita za mišljenje. Puno gore od negativne kritike je kada dopustite da se greške vaših prijatelja ponavljaju, a mogli ste im pomoći. Moja uzrečica je "ne dopusti da glupa idem okolo". :D
Stalo mi je do kvalitete svojih proizvoda i nedavno sam nabavila nerafinirani kakao maslac iz organskog uzgoja. Sada kreme mirišu po čokoladi i još bolje štite kožu.



nedjelja, 1. ožujka 2015.

Ja sam amater :)

Kad sam prošlo ljeto s tavana skinula kofer sa svojim starim fotićem, rasplakala sam se. Mama me pitala šta sam se udarila, a zapravo me klepila hrpa uspomena.Kad sam imala 10 godina, prvi put sam uzela "pravi" fotoaparat u ruke. Kofer pun objektiva i ostale opreme privlačio me kao magnet. Praktica nažalost više nije upotrebljiva, ima neki kvar koji se po riječima stručnjaka ne može popraviti... Staru damu čuvam kao vrijednu uspomenu.




Ovo je prva fotografija koju sam snimila s digitalnim fotoaparatom. Isprobavala sam mali Nikon kojeg smo sisi i ja kupile da nas prati na izletima. Tako je pred više od 10 godina nastao prvi macro selfi mog oka. :) 



Fotografiranje me veseli, to je moj hobi i nemam profesionalne interese. Ponekad fotkam s mobitelom pa dobijem zajedljive komentare. Ozbiljno je kada nekoga uvrijedite jer umjesto fotića koristite mobitel. Evo ispričavam se šta radim ono šta me veseli, na način na koji želim i pozivam sve "stručnjake" da mi održe predavanje...Činjenica je da postoje profesionalci i amateri. Ja sam amater, sretan amater. :)